уторак, 6. март 2012.


..Jedva da postoji vece razocarenje od onog kada srcem punim radosti odes ravnodusnim ljudima.

"Nemoj me sputavati ako me ne razumeš, jer to je tvoja mana a moja prednost, jer nikada se nisam nametala, niti cu. Ne pitaj gde možeš kupiti kartu do mog ludila, to je karta u jednom smeru za moju zemlju Nedodjiju. Neceš pronaci svoju realnost niti ce ti prijati klima. Duvaju preJAKI vetrovi, a ti se ne znaš prepustiti njima..."


Tu si, znam... iza inata i ponosa... naseg moguceg i nemoguceg... Tu si da me podsetis na srecu, zadovoljstvo i ispunjenost koju imadoh jednom... Tu si, uvek moja, a nikad sa mnom...

Pametnu i mastovitu zenu vredja ako pokusate da je zavedete onim na sta vi mislite da bi svaka zena pala.

Privukao me k sebi, potom je svoje ruke stavio oko mog struka, a moja se glava lagano privukla njegovim prsima i tu potražila svoj mir. Bila je to najljepša i najduža minuta u mom životu, minuta u njegovom zagrljaju, minuta koja se nikad više nije dogodila..

Da li si ti moj, onoliko koliko sam ja tvoja ?
Da li me voliš ?
Pomisliš li bar jednom u toku dana na mene, da li se ikad zapitaš gdje sam, s' kim sam, šta radim, mislim li uopšte na tebe ...
Oh, mili moj, govori .!
Govori bilo šta samo nemoj da ćutiš, ne daj da mi srce pati, ne daj da mi sumnja razum pomuti ...
Dragi moj, najdraži moj ne dozvoli da me tvoje ćutanje udalji od tebe.
Daj srcu šansu da priča, da voli i da tu drugu preboli ...
Najdraži moj, ne znaš ti kako ćutanje boli ...

~Postoje stvari koje se nikada ne dogode....ni dodiri,ni pogledi,ni šapat u tami...samo kao tuga pred kišu nešto ih u nama sluti....postoji pokrivač za nedosanjane snove, za sve stvari koje se nikada ne dogode...