уторак, 6. март 2012.
"Nemoj me sputavati ako me ne razumeš, jer to je tvoja mana a moja prednost, jer nikada se nisam nametala, niti cu. Ne pitaj gde možeš kupiti kartu do mog ludila, to je karta u jednom smeru za moju zemlju Nedodjiju. Neceš pronaci svoju realnost niti ce ti prijati klima. Duvaju preJAKI vetrovi, a ti se ne znaš prepustiti njima..."
Da li si ti moj, onoliko koliko sam ja tvoja ?
Da li me voliš ?
Pomisliš li bar jednom u toku dana na mene, da li se ikad zapitaš gdje sam, s' kim sam, šta radim, mislim li uopšte na tebe ...
Oh, mili moj, govori .!
Govori bilo šta samo nemoj da ćutiš, ne daj da mi srce pati, ne daj da mi sumnja razum pomuti ...
Dragi moj, najdraži moj ne dozvoli da me tvoje ćutanje udalji od tebe.
Daj srcu šansu da priča, da voli i da tu drugu preboli ...
Najdraži moj, ne znaš ti kako ćutanje boli ...
Пријавите се на:
Постови (Atom)






