SVE ŠTO ŽELIM DA ZNAŠ....
Pustila sam te u život.
Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da
bude.
I sada više ne mogu da te pustim od sebe.
... A i zašto bih te puštala…
Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš,
šta si video,
i šta bi želeo da vidiš.
Ali znam da sam ti dopustila da vidiš mnogo više
nego bilo ko drugi.
Možda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo više o
tebi,
ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim
očima tražila samo jedno – svoj odraz.
I znaš, ponekad sam ga i pronalazila.
Ali čim bih pomislila na … ljubav, sebe više ne bih
videla.
Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me
uvlačiš u san.
Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne
prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim.
Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u
meni.
Naučio si me…
Da želim, ali da se ne nadam.
Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor
u nama samima.
Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo
više.
Da neke stvari čekaju pravo vreme, a da pravo vreme
čeka nas.
Naučio si me da između reči i ćutanja odaberem reč
i da onda kad govorim, govorim ono što želim.
Ti si birao da slušaš ono što kažem,
a ja sam birala da kažem ono što želim da čuješ.
Želim da čuješ da uspevaš svu večnost pretvoriti u
jedan trenutak – onda kad si tu.
I da je taj trenutak SVE što mi nedostaje u
životu.....