среда, 28. септембар 2011.

mozda jednom..nekad...


  • U ovom izgubljenom gradu sada lutam bez tebe, umorna od svega, umorna od svih. Cujem ti glas nocima, a nocima ne spavam. Oci suvise teske da bi ih drzala otvorene, a opet se bojim da ako iz zatvorim nikad ih vise necu otvoriti... Citava jedna knjiga ispadne izguzvanih snova i polomljenih zelja kada pisem o tebi, a opet u svemu tome se rodi ono zrno nade... mozda jednom, nekad...