Nekako, kako dani prolaze, svaki put je manje lako. Kako se meseci nizu kao biseri na nisci, svaki put je vise tesko. Kako godine klize kao kapljice vode medju prstima, sve je teze. Ljubavi teze dolaze, teze se zadrzavaju u srcu, ali teze i odlaze, pritom za sobom ostavljajuci onaj nenametljivi, tako utesno poznati, tako prokleto prepoznatljivi, ukus gorcine, u ustima, u srcu u dusi. U mislima ostaje i ono sto je bilo i sto je moglo biti, a najvise ono, sto nikad nije bilo nigde, osim u smelim, prekrasnim, divljim SNOVIMA. A samo radi takvih snova, VREDI ZIVETI...