уторак, 31. јануар 2012.
Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten sam, sasvim sam.
Možda ponekad razočaraš se u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad... ali jednom sigurno ispriečiće se NEKO pred tobom, NEKO preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno shvatićeš da NEKOG duboko voliš. ♥♥♥ I ONDA GA SAMO VOLI,VOLI....
http://youtu.be/e2-sAMWXcVQ
Priznaću ti nešto. Nijednom muškarcu do sada nije uspelo da okupira moje misli u krevetu pred spavanje, kao tebi. Zaplačem zbog svega tužnog s tobom. Neispunjenog. Zabranjenog. Nemogućeg. A onda izmame osmeh sve lepe stvari, svaki tvoj pogled, osmeh, provokacija. Da si bar tu, samo dok ne zaspim. Da zaboravim da moram glumiti da mi nije stalo, bar kratko... Stalo mi je, o još kako.:(
"Meni fali neko, zbog koga ću svoje reči da pretvorim u stihove.
Stihove koji će biti puni naivne ljubavi, puni nade i uzbuđenosti.
Fali mi da posvetim par rečim jednim tamnim očima kojih više nema.
Fali mi da se naljutim, i da samo pustim da kiša sapere tih par rečenica koje uporno pokušavam posvetiti nekome svome, koji očito i nije baš moj. A trebao je biti.
Negde je zapelo, i ne miče se."
Odustajem. Obećavam ti, dižem ruke od tebe i borbe za nešto nedostižno. Uključila sam razum i on me tera da te ostavim po strani. A srce... Srce je nebitno, ono će se ionako tebi uvek nadati. I uvek, baš uvek te čekati. Kad poželiš da me imaš, biću tu, ne zaboravi to. Razum ću poslati na spavanje...
Ne budi ljubav,
ako si samo svratila,
onako , usput,
do nekih drugih gradova,
ako ne misliš
da su to tvoja vrata,
tvoja poslednja stanica...
I ako si samo došla,
da se izjadaš,
saslušaću te,
ali ne budi ljubav,
ne pružaj lažnu nadu,
onome ko čeka,
Ne daj,
još jednom porazu
da se provuče,
još jednom,
ratnik da izgubi bitku...
Ne budi ljubav,
ako nisi došla da voliš,
ne uzimaj deo snova,
od uspavanog meseca,
i ne dopusti,
da ti ime zapamtim,
i oči vidim...
Idi, idi,
dok ne bude kasno,
da te ne zavolim...
Ne...
Ne budi ljubav,
pusti je da spava...
ako ne želiš,
i ti da sanjaš...
понедељак, 30. јануар 2012.
Ja volim moju naviku.
Zagrlim jastuk, udahnem duboko, zatvorim oči i gledam te do zore
sa one strane podsviesti.
Ti i ne znaš za to...
Možda samo ponekad osetiš da nisi sam, malo se promeškoljiš i nesvesno udahneš ne želeći da se probudiš.
Ne puštam jastuk sve dok mi jutro ne otme san, a ti nestaneš do sledeće noći...
Zagrlim jastuk, udahnem duboko, zatvorim oči i gledam te do zore
sa one strane podsviesti.
Ti i ne znaš za to...
Možda samo ponekad osetiš da nisi sam, malo se promeškoljiš i nesvesno udahneš ne želeći da se probudiš.
Ne puštam jastuk sve dok mi jutro ne otme san, a ti nestaneš do sledeće noći...
Uključila je razum, prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre, i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasično.
Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene.
Ne mogu kada joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona mene bi.
-Tebe je nemoguće shvatiti! -Znam prijatelju, to čujem često.
Samo jedna osoba mi je rekla da me razume. -Ko? - Pa ona, druže.
Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene.
Ne mogu kada joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona mene bi.
-Tebe je nemoguće shvatiti! -Znam prijatelju, to čujem često.
Samo jedna osoba mi je rekla da me razume. -Ko? - Pa ona, druže.
четвртак, 19. јануар 2012.
уторак, 17. јануар 2012.
"Trebao sam samo da nadjem jednu koja me nece podsecati na nju. Pogledao sam oko sebe, i desilo se cudo... Ni jedna me nije podsecala na nju, kao sto me podsetilo srce u tom izgubljenom trenutku trazenja. Sve su glumile princeze i svetice. Verovatno bi svaka od njih trazila da prestanem cugat', pusiti, da se ponasam pristojnije... Sve bi one trazile da ih drzim kao kap vode na dlanu, da ne zbijam sale na njihov racun... Trazile da ih izvodim na neka fina mesta, i slicno. A ona... Ona je prihvatila svaki dio mene, i nikada nije trazila da se menjam... A promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao sta osecam. Nije trazila da je drzim kao kap vode na dlanu... Cinjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna. A ja sam kao trebao da joj nadjem zamenu..."
Пријавите се на:
Постови (Atom)