Priznaću ti nešto. Nijednom muškarcu do sada nije uspelo da okupira moje misli u krevetu pred spavanje, kao tebi. Zaplačem zbog svega tužnog s tobom. Neispunjenog. Zabranjenog. Nemogućeg. A onda izmame osmeh sve lepe stvari, svaki tvoj pogled, osmeh, provokacija. Da si bar tu, samo dok ne zaspim. Da zaboravim da moram glumiti da mi nije stalo, bar kratko... Stalo mi je, o još kako.:(