петак, 17. фебруар 2012.


Sakrila sam te u iskidanim noćima,ne pokazujem te nikome i ne govorim o tebi...Tajna si u dnu mene skrivena i zaštićena,otežala od prećutkivanja...Dozivam te svakako u zatamljenom vrisku,u sećanju koje ne obavezuje na uzvrat.U dugim šetnjama kad misao ispraća nade na putu za nigde i nikad..u neznanju dodira...I dodiru neznanja.Na rubu tvog pogleda,bez osmeha,bez pozdrava,zanesena...Ćutaću povredjena,izdana,daleka i sama,jer noćas si uzdah odlomljen iz bolnih prstiju,grč tuge na usnama,pogled koji se ne vidi...